Ostavke političara u Balkanu često su povezane s krizama, izbornim neuspjesima, korupcijskim optužbama ili nesrećama koje potresaju društvo. Iako se uobičajeno doživljavaju kao “moralni čin”, ove odluke često imaju duboko političko i društveno značenje, odražavajući složenost političkih okolnosti u regionu.
U Srbiji je premijer Miloš Vučević podnio ostavku, nakon tragedije u Novom Sadu, kada je napadnut veliki broj studenata. Ova odluka uslijedila je nakon višemjesečnih protesta i studentskih blokada, što je dodatno podiglo političku tenziju u zemlji. Vučevićev mandat, koji je započeo u maju 2024., trajao je samo nekoliko mjeseci.
I u drugim balkanskim zemljama, ostavke premijera nisu rijetkost. Ivo Sanader iz Hrvatske, Zoran Zaev iz Sjeverne Makedonije i Ramuš Haradinaj sa Kosova samo su neki od lidera koji su napustili svoje funkcije zbog političkih pritisaka i skandala, bilo zbog neuspjeha na izborima, optužbi za korupciju ili međunarodnih političkih okolnosti.
U Sjevernoj Makedoniji, Zaev je podnio ostavku tri puta, ponajviše zbog neuspelih pregovora sa EU i unutrašnjih političkih turbulencija, uključujući nesuglasice s opozicijom i gubitak popularnosti. U Sloveniji, Miro Cerar je podnio ostavku 2018. godine zbog pravnih problema s referendumom, dok je u Crnoj Gori brzopotezne smjene premijera obilježila politička nestabilnost i napetosti unutar koalicija.
Ostavke ministara također nisu rijetkost, a mnoge od njih pokreću moralni ili pravni razlozi. U Srbiji, Goran Vesić i Tomislav Momirović povukli su se zbog nesreće u Novom Sadu, dok je u BiH ministar bezbjednosti Nenad Nešić dao ostavku nakon što je uhapšen u vezi s korupcijskim istragama. U Hrvatskoj, Josip Davor, ministar poljoprivrede, podnio je ostavku nakon incidenta sa oružjem.
Izvor: crna-hronika.info
